Htjela sam objaviti jedan drugi post ali nekako mi je ovo sad palo na pamet...
Sjedim u mraku sobe i razmišljam slušalice su mi u ušima svira neka cajka.Razmišljam jeli moguče da je prošlo samo godinu dana od kad smo se upoznali.Od kad sam se zaljubila u tebe.Nekako se bojim opet voljeti.Da opet ne budem povrjeđena.Borila sam se sa svojim strahovima i tugom.I pobjedila sam sve prepreke.Zašto nebi i ovu i nastavila dalje zaljubila se opet tako bezuvjetno i voljela nekoga tko če moju ljubav znati cjeniti.Da dane brojim kad če se to desiti.A do onda ću stvarno biti sretna na ljudima koji me vole i koji me žele pokraj sebe takvu kakva jesam...Sramežljiva,pomalo opasna i uvjek nasmijana djevojka...

Only know you've been high when you're feeling low
Only hate the road when you’re missin' home
Only know you love her when you let her go
And you let her go
Pjesma svira vjetar mi mrsi kosu i vjerojatno izgledam užasno ali nije me briga čitam svoju knjigu i čekam ne znam točno što čekam ali nešto očito čekam.Sva zbujena pomalo nervozna čekam da se ono glupavo zvono oglasi.Uvjek se vuče kao da mu je to posao.A onda se dogodilo svi su pojurili kroz prva vrata i krenuli izači ili se presvuči.Kao spora snimka uvjek ponovo viđena u mojoj glavi došao je do mene i čvrsto me zagrlio.Jesam ti nedostajao?Naravno da jesi.Digli smo se i ustali a onda sam čula zvuk KATRINA JELI TI TO SPAVAŠ NA SATU?Digla sam glavu i osmislila dobro opravdanje nene profesore samo me boli glava a nitko nema tabletu.Ajde izađi van i prošetaj.I još jedan san...

Nešto najgore što možete sami sebi ali i svojim roditeljima uraditi je da padnete razred.A još je gore kad ih nemožete pogledati u oči i kazati im zbog dečka sam pala razred jer me cjelu godinu mučio i svaki put kad bi trebala učiti bio mi je u mislima.Nemogu na nikoga tu krivicu prebaciti samo je moja i ničija više ali svi misle da meni nije teško treba ponovno preživjeti prvi dan srednje škole i pronači društvo.A onda pomislim šta ćče mi društvo kad več imam najbolje prijateljice i osobe koje znaju sve o meni.Hm kako got pripremam se za novu školsku godinu i ovaj put umirem od želje da se dokažem profačima ne jer je tako mama rekla nego jer stvarno to želim.Želim doči za deset mjeseci i reči prošla sam a ne slušati prodike cjelo ljeto.
To sam samo ja uzbuđena zbog škole?Znam da ču se za tjedan dana prisjetiti ovoga i reči koja sam ja glupača ali jedva čekam da vidim prijatelje a i upoznam novi razred JEJ?!

I opet da se okrenem I odem, njegov glas me zaustavio.
“Zašto ne daš ljudima da ti se približe, zašto me tako tjeraš od sebe?” - sasvim tiho me upitao.
Mogla sam u sekundi osjetiti ubrzano kucanje srca, njegove riječi zvučale su.....drugačije I nekako istinito, ali koliko god su bile istinite ja ih nisam htjela prihvatiti. Zašto? Pa jer sam bila previše puta slomljena. I nikada me ovakve riječi ne mogu “slomiti”

“Slomljeno srce mi nije potrebno” - isti tren sam mu odgovorila.
“Zašto misliš da bi dobila slomljeno srce?” - tiho me upitao.
Te rječi su mi se urezale u sječanje i ne mogu ih izbiti iz glave stvarno zašto sam mu to rekla.Zašto sam ga otjerala od sebe?Pitanja su mi se sama kovitlala u glavi i nisam znala što bi napravila.Morala sam razbistriti mozak ustala sam i otvorila vrata balkona kad sam izašla na zrak svatila sam da je to samo daleka prošlost.

Uvjek kad kažem da ću početi novi list zaglavim u starom ali sad sam se stvarno odlučila za nešto drugačije mjenjam način života.Jer sam svatila ako se nastavim samo sažaljevti i imati takvo mišljenje o sebi nikamo neću stiči.
Promjenila si se...Rječi koje sma čula puno puta u posljednjih godinu dana ali sad su dolazile od moga oca što mi je bilo vrlo čudno jer on nikad ništ ne zamječuje.Više se ne smiješ iskreno,ne trudiš se pregovarati samnom niti svađati se sa mamom kolko got nisam volio tu stranu tebe znam da si takva šta ti se desilo?Silno se trudiš da budeš bolje nego što si sada.

Stara slika koja budi uspomene.

Sa čuđenjem me gledala sa tim svojim zelenim očima obrubljenim tušom baš po mojoj mjeri umjereno.Usmjerila je svu pažnju na mene a onda me nakon dubokog uzdaha upitala prekidam li te?Nikad ne kažeš što želiš do kraja jer ja sam počela previše pričati to definitivno.Čini mi se kao da mi se više uopče ne povjeravaš.Patiš u tišini i svoj toj boli koju trpiš. Pogledala sam u svoju ledenu kavu i nabacila neki osmjeh ne,ne činiš to samo sječaš se kako sam prije puno više pričala?I kako sam bila glasnija?Pa me niko nije mogao prekinuti a sad sad sam se povukla u sebe. Govorim stvarno kad moram a svoje misli i osječaje zapisujem.Samo se nasmijala i blago namrštila pokušavajući rastopiti led u čaši s svojom plavom slamkom. Imam osječaj da sam morala otići u drugu školu ova me previše iskvarila.Pretvorila me pomalo u čudakinju ali opet sami biramo što želimo postati jel tako?Dobro je sječam njenog odgovora na to pitanje.Iako je od tog razgovora prošlo par tjedana mislim da mi je svakim danom sve gore.Da se u ovoj svakodnevnici pomalo gušim i bljedim kao crtež crtan vodenim bojama uvjek je tako bez boja to mi se nikad nije sviđalo na likovnom.A sad, sad se ja osječam kao kostur koji blijedi i pomalo nestaje. Čekam dan kad ću potpuno izblijedjeti.Kad će od mene ostati samo tragovi poput tragova slova na papiru koje gumica nije uspjela obrisati.Ali poznavajući nju ona mi to nikad neće dopustiti čak i ako opet padnem u neku rupu ona će strpljivo čekati sve dok ja opet ne izađem i nasmiješim se.Opet mi je pokazala da nekome ipak značim.Hvala ti za sve nikad ti neću moči zahvaliti dovoljno za sve što si učinila za mene...

Oči su mi se punile suzama.Zaboravila sam kako disati a onda mi je došlo do mozga diši.Frendica me zabrinuto gledala i govorila nisam ti trebala reći.Ne morala sam saznati.Vjerojatno su znali svi osim mene.Pa večinom jesu oprosti nisam ti prije rekla jer sam mislila da je on završena priča.Ne nikad nije ni bio.Ali ne mogu vjerovati mogao si je onda bar nači neku ljepšu da se utješim sa tim da sam bila pre ružna za njega. Curo ti si misica pokraj nje. Pa bome se tako i osječam iako mislim da sam odurna. Stela misliš da je on mene ikad volio?Da je onda kad mi je rekao da pati zamnom to bilo iskreno? Ne mogu vjerovati da je bio s drugom samo jer ja nisam htjela spavati s njim. I sad sad je mrtav za mene.Zaboravila sam svako obečanje koje sam mu dala i svaku suzu koju sam za njega pustila.Ovo je gotovo on je mrtav za mene. Još ga voliš jeld da? Tolko da mi srce želi puknuti. Idem ja rekla sam joj i isključila call te pustila svoju omiljenu pjesmu Love is pain te svoje kratke hlače pomaknula gore i vukla crte oštrom žiletom.Nisam marila za krv samo sam vukla nove crte i razmišljala kako žileta na mojoj malo tamnijoj koži izgleda kao da ju ljubi a zapravo ju reže kao mekanu svilu.Da od sad j gotovo pomislila sam i pogledala u svoju nogu išaranu svježim naletima krvi.